sjećanja

zanimljivo kako te zaskoči...
i uhvati nespremnog..
sjećanje....
potreban je samo mali okidač, kojeg ne moraš niti biti svjestan da navali bujica davno zakopanih uspomena,
potreban je naprimjer samo miris....
eto, to je ono što je meni danas pokrenulo lavinu davno izgubiljenih sjećanja
i ponovo potaklo bujicu konfuznih osjećaja da izazovu tornado iznutra...najveći tornado ikada...
a taman kad sam zaboravila da postojiš
kao malo dijete izvirio si glavicom iz zida sjećanja
uputio mi osmijeh, kao da me pozdravljaš,
onako u prolazu, onako kao dijete, onako kako samo ti znaš...
i ponovo nestao....zaigrano dijete oko susjedovog plota...
a za sobom ostavio
tragove uništenja...